U odnosu na 18,5 sati sedmično u 2009. godini, prosječan konzument je slušao 19,7 sati muzike u prošloj godini, dok je u istoj godini samo 50% korisnika platilo muziku kupovinom CD-a ili digitalnih fajlova. Ovaj udio je 2006. godine bio 70%. Muzička industrija je u pet godina izgubila 20 miliona kupaca, a zanimljivo je da samo 14% kupaca čine 56% prometa muzičke industrije.
Poznato je da izgubljena prodaja iz zlatnog doba CD-ova nikada nije nadoknađena (niti će biti), a novi podatak je da za to više nisu krivi pirati nego streaming servisi poput Pandore, MySpacea, Spotifya, pa čak i YouTubea. Navodno, korisnici umjesto kupovine muzike slušaju istu preko YouTubea, tako što minimizuju prozor puštajući muziku da svira.
Možda je stvar u tome da je stvaranje muzike sa razvojem tehnologije postalo puno dostupnije širem broju ljudi (i nekim vrlo kreativnim koji prethodno nisu imali mogućnost platiti skupe studije), pa je sveukupna vrijednost ovog proizvoda opala.
A možda je muzička industrija, umjesto skupih pravnih pohoda na Napster i slične servise mogla novac utrošiti na razvoj legalnih alternativa. Kada je tome bilo vrijeme.


















